im. m. 〈G òdnosa; mn. N òdnosi, G ȍdnōsā〉 1. položaj dviju ili više stvari jedne prema drugoj, omjer među njima i njihova međusobna ovisnost [~ dobra i zla; ~ između Zemlje i Sunca; ~ sela i grada]; sin. (relacija) 2. uzajamna veza među ljudima, državama, narodima, vjerama i sl. [biti u dobrim odnosima; ~ učenika i nastavnika; međunarodni odnosi]; ◇ spolni ~ tjelesno povezivanje dvoje ljudi putem spolnih organa; sin. snošaj

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdnosīm, 3. l. mn. òdnosē, imp. odnòsi, aor. odnòsih, imperf. òdnošāh/odnòsijāh, prid. r. odnòsio, prid. t. òdnošen〉 1. noseći otpremati što s određenoga mjesta [~ iz škole]; ant. donositi 2. noseći otpremati što otkamo na određeno mjesto [~ u školu]; ant. donositi 3. jačinom svojega tijeka činiti da što nestane [Voda odnosi sve pred sobom.]; sin. nositi; vidski paranjak: odnijeti

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òdnosīm se, 3. l. mn. òdnosē se, imp. odnòsi se, aor. odnòsih se, imperf. òdnošāh se/odnòsijāh se, prid. r. odnòsio se〉 1. biti ili stajati u kakvu odnosu prema drugima, imati veze s kim ili s čim [Odluka se odnosi samo na učenike nižih razreda.]; sin. ticati se 2. ponašati se kako prema komu ili čemu [~ neprijateljski prema protivniku]

prid. 〈G òdnosnōg(a); ž. òdnosnā, s. òdnosnō〉 1. koji se odnosi na odnos, položaj dviju ili više stvari jedne prema drugoj, omjer među njima i njihovu međusobnu ovisnost [~ model]; sin. (relacijski) 2. gram. koji izriče odnos [odnosna zamjenica; ~ pridjev]; sin. (relativni)

pril. 1. ima vezničku funkciju, povezuje riječi označujući mogućnost izbora [Kupi jabuke odnosno šljive.]; sin. ili 2. ima vezničku funkciju, povezuje surečenice u nezavisnosloženoj rastavnoj rečenici [Pitaj Anu ~ pitaj Petra.]; sin. ili 3. uvodi dodatno objašnjenje [Putuje na more, ~ na Brač]; sin. to jest v. pod biti

im. s. 〈G òdnošēnja〉 proces u kojemu se što kamo odnosi; ant. donošenje

im. s. 〈G òdnošēnja〉 ponašanje na određen način prema komu ili čemu

im. s. 〈G odobrávānja〉 1. davanje dopuštenja ili omogućivanje da se što radi; sin. dopuštanje; ant. zabranjivanje 2. podržavanje koga u čemu 3. slaganje s čijim odlukama

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odòbrāvām, 3. l. mn. odobrávajū, imp. odòbrāvāj, aor. odobrávah, imperf. odòbrāvāh, prid. r. odobrávao, prid. t. odòbrāvān〉 1. davati komu dopuštenje ili omogućivati komu da što radi [~ djetetu izlaske]; sin. dopuštati; ant. zabranjivati 2. biti suglasan s kim ili s čim, imati o čemu isto mišljenje kao i tko drugi [~ čije postupke; ~ izbor ravnatelja]; sin. slagati se v. pod slagati; ant. protiviti se; vidski paranjak: odobriti

im. s. 〈G odobrénja; mn. N odobrénja, G odobrénjā〉 pristanak ili ovlaštenje da se što učini; sin. dopuštenje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdobrīm, 3. l. mn. òdobrē, imp. odòbri, aor. odòbrih, prid. r. odòbrio, prid. t. òdobren〉 1. dati komu dopuštenje ili omogućiti komu da što radi [~ djetetu izlaske]; sin. dopustiti; ant. zabraniti 2. biti suglasan s kim ili s čim, imati o čemu isto mišljenje kao i tko drugi [~ čije postupke; ~ izbor ravnatelja]; sin. složiti se v. pod složiti; vidski paranjak: odobravati

im. m. 〈G òdōjka; mn. N òdōjci, G òdojākā〉 mlado svinje koje sisa namijenjeno prehrani

im. s. 〈G odolijévānja〉 odupiranje kakvu neželjenu utjecaju

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. odòlijēvām, 3. l. mn. odolijévajū, imp. odòlijēvāj, aor. odolijévah, imperf. odòlijēvāh, prid. r. odolijévao〉 uspijevati se oduprijeti kakvu neželjenu utjecaju [~ iskušenju]; vidski parnjak: odoljeti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdolīm, 3. l. mn. òdolē, imp. odòli, aor. odòljeh, prid. r. m. odòlio, ž. odòljela, s. odòljelo, mn. odòljeli〉 uspjeti se oduprijeti kakvu neželjenu utjecaju [~ iskušenju]; vidski parnjak: odolijevati

pril. od onoga trenutka, od trenutka koji je udaljen od trenutka u kojemu govoritelj govori

im. ž. 〈G òdorē; mn. N òdore, G ȍdōrā〉 posebna odjeća po kojoj se prepoznaje pripadnost vojnoj postrojbi, javnoj službi ili organizaciji [vojnička ~]; sin. (uniforma)

pril. sa stražnje strane ili na stražnjoj strani [Haljina se veže ~.]; sin. otraga, straga; ant. sprijeda

pril. s donje strane; ant. odozgo

pril. s gornje strane; ant. odozdo

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdrādīm, 3. l. mn. òdrādē, imp. odrádi, aor. odrádih, prid. r. odrádio, prid. t. òdrāđen〉 1. obaviti kakav posao tijekom kakva razdoblja [~ jutarnju smjenu] 2. nadoknaditi dan na koji se ne radi [~ sljedeći petak]; vidski paranjak: odrađivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odràđujēm, 3. l. mn. odràđujū, imp. odràđūj, aor. odrađívah, imperf. odràđīvāh, prid. r. odrađívao, prid. t. odràđīvān〉 1. obavljati kakav posao tijekom kojega razdoblja [~ jutarnju smjenu] 2. nadoknađivati dane na koje se ne radi [~ sljedeći petak]; vidski paranjak: odraditi

prid. 〈G òdrāsla; odr. òdrāslī, G òdrāslōg(a); ž. òdrāsla, s. òdrāslo; komp. odràslijī〉 koji više ne raste, koji je zreo

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdrāstām, 3. l. mn. odrástajū, imp. òdrāstāj, aor. odrástah, imperf. òdrāstāh, prid. r. odrástao〉 1. rastom postajati većim, psihički i tjelesno sazrijevati 2. provoditi na kojemu mjestu djetinjstvo i mladenačko razdoblje [~ na selu; ~ u brojnoj obitelji]; sin. rasti; vidski paranjak: odrasti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. odrástem, 3. l. mn. odrástū, imp. odrásti, aor. odrástoh, prid. r. òdrāstao〉 1. rastom postati većim, psihički i tjelesno sazreti 2. provesti na kojemu mjestu djetinjstvo i mladenačko razdoblje [~ na selu; ~ u brojnoj obitelji]; vidski paranjak: odrastati

im. m. 〈G ȍdrāza; mn. N ȍdrāzi, G ȍdrāzā〉 1. slika čega u zrcalu ili na glatkoj površini [~ planine u jezeru; ~ svjetlosti od oblaka]; sin. (refleks) 2. sp. početni pokret kod skoka u atletskim natjecanjima ili pri startu u plivačkim natjecanjima

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdrāzīm, 3. l. mn. òdrāzē, imp. odrázi, aor. odrázih, prid. r. odrázio, prid. t. òdrāžen〉 odbiti svjetlosne zrake; sin. odbljesnuti, ( reflektirati) • odráziti se 〈povr.〉 1. imati odraz u čemu [Sunce se odrazilo na površini jezera.]; sin. (reflektirati se) v. pod reflektirati 2. pren. utjecati na koga ili što, ostaviti kakvu posljedicu na koga ili što [Njegovo se ponašanje odrazilo na učenje.]; sin. (reflektirati se) v. pod reflektirati 3. sp. izvesti početni pokret pri skoku u atletskim natjecanjima ili pri startu u plivačkim natjecanjima; vidski paranjak: odražavati

prid. 〈G ȍdrāznōg(a); ž. ȍdrāznā, s. ȍdrāznō〉 koji se odnosi na odraz, početni pokret kod skoka u atletskim natjecanjima ili pri startu u plivačkim natjecanjima [odrazna noga]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odràžāvām, 3. l. mn. odražávajū, imp. odràžāvāj, aor. odražávah, imperf. odràžāvāh, prid. r. odražávao, prid. t. odràžāvān〉 odbijati svjetlosne zrake; sin. odbljeskivati, ( reflektirati) • odražávati se 〈povr.〉 1. imati odraz u čemu [Sunce se odražava na površini jezera.]; sin. (reflektirati se) v. pod reflektirati, zrcaliti se 2. pren. utjecati na koga ili što, ostavljati kakvu posljedicu na koga ili što [Njegovo se ponašanje odražava na učenje.]; sin. (reflektirati se) v. pod reflektirati 3. sp. izvoditi početne pokrete pri skoku u atletskim natjecanjima ili pri startu u plivačkim natjecanjima; vidski paranjak: odraziti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. odrèčem se/òdreknēm se, 3. l. mn. odrèkū se/òdreknū se, imp. odrèci se/òdrekni se, aor. odrèkoh se, prid. r. òdrekao se, pril. p. òdrekāvši se〉 1. prestati priznavati koga ili što svojim [~ obitelji] 2. uskratiti sebi što, odoliti čemu [~ pušenja] 3. ustupiti što svoje komu drugom [~ nasljedstva]; vidski paranjak: odricati se

im. m. 〈G ȍdrēda; mn. N ȍdrēdi, G ȍdrēdā〉 1. vojn. posebna jedinica kojoj se sukladno namjeni ili zadatku određuje broj vojnika 2. pren. skupina ljudi koja ima zajednički zadatak

im. ž. 〈G òdredbē; mn. N òdredbe, G òdredābā/ȍdrēdbā/òdredbī〉 propis kojim se što određuje, koji se mora provoditi [~ ugovora]

im. s. 〈G òdredīšta; mn. N òdredīšta, G òdredīštā〉 mjesto prema kojemu se kreće, u koje se želi stići

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdrēdīm, 3. l. mn. òdrēdē, imp. odrédi, aor. odrédih, prid. r. odrédio, prid. t. òdrēđen〉 točno utvrditi kakve uvjete ili okolnosti na temelju kojih će se što napraviti [~ vrijeme i mjesto polaska; ~ način poslovanja]; sin. (definirati); vidski parnjak: određivati

im. ž. 〈G òdrednicē; mn. N òdrednice, G òdrednīcā〉 jez. riječ ili kratica u rječniku, leksikonu i sl. koja sadržava obavijest o posebnim svojstvima natuknice [gramatička ~; terminološka ~]

prid. 〈G òdrēđena; odr. òdrēđenī, G òdrēđenōg(a); ž. òdrēđena, s. òdrēđeno; komp. određènijī〉 1. koji je poznat i točno utvrđen [doći u određeno vrijeme] 2. koji je nedvosmislen i jasan [~ odgovor]; ant. neodređen 3. koji nije točno utvrđen [Čekao je određeno vrijeme.]; sin. (izvjestan) 4. gram. 〈odr.〉 koji izriče stalnu osobinu ili svojstvo, a odgovara na pitanje koji [određeni pridjev]; ant. neodređeni v. pod neodređen

pril. 〈komp. određènijē〉 nedvosmisleno, jasno i razumljivo [~ odgovoriti]; ant. neodređeno

im. ž. 〈G òdrēđenosti, I òdrēđenošću/òdrēđenosti〉 1. svojstvo onoga što je nedvosmisleno i jasno 2. gram. gramatička kategorija pridjeva kojom se izriče stalna osobina ili svojstvo; ant. neodređenost

im. s. 〈G određénja〉 1. rezultat utvrđivanja kakvih uvjeta ili okolnosti 2. pisana administrativna odluka [zakonsko ~ korupcije]

im. s. 〈G određívānja〉 točno utvrđivanje kakvih uvjeta ili okolnosti na temelju kojih će se što napraviti; sin. definiranje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odrèđujēm, 3. l. mn. odrèđujū, imp. odrèđūj, aor. određívah, imperf. odrèđīvāh, prid. r. određívao, prid. t. odrèđīvān〉 točno utvrđivati kakve uvjete ili okolnosti na temelju kojih će se što napraviti [~ vrijeme i mjesto polaska; ~ način poslovanja]; sin. (definirati); vidski parnjak: odrediti

im. m. 〈G òdreska; mn. N òdresci, G òdrezākā〉 tanko rezan komad mesa koji se prži ili peče [~ s prilogom]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdrežēm, 3. l. mn. òdrežū, imp. òdreži, aor. òdrezah, prid. r. òdrezao, prid. t. òdrezān〉 1. režući odvojiti dio od cjeline [~ nožem komad kruha; ~ žicu] 2. pren. drsko odgovoriti komu; sin. odbrusiti

im. s. 〈G òdricānja〉 uskraćivanje sebi čega, odolijevanje čemu; sin. apstinencija

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òdričēm se, 3. l. mn. òdričū se, imp. òdriči se, aor. òdricah se, imperf. òdricāh se, prid. r. òdricao se〉 1. ne priznavati koga ili što svojim [~ obitelji] 2. uskraćivati sebi što, odolijevati čemu [~ pušenja]; sin. apstinirati 3. ustupati što svoje komu drugomu [~ nasljedstva]; vidski paranjak: odreći se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdrijēšīm, 3. l. mn. òdrijēšē, imp. odrijéši, aor. odrijéših, prid. r. odrijéšio, prid. t. òdrijēšen〉 1. otpustiti čvor [~ uže]; sin. razvezati 2. pren. osloboditi koga kakve krivnje, dati komu odrješenje [~ od grijeha]; sin. razriješiti; vidski paranjak: odrješivati

im. ž. 〈G ȍdrinē; mn. N ȍdrine, G ȍdrīnā〉 1. polj. vinova loza koja se penje po posebno izgrađenoj sjenici 2. razg. sjenica po kojoj se penje vinova loza i koja stvara ljetni hlad

im. s. 〈G odrješénja〉 oslobođenje od krivnje ili grijeha [tražiti ~; dobiti ~ od grijeha]; sin. oprost